Učesnici naučnog skupa kojim je obilježeno 40 godina od zemljotresa i ujedno 40 godina jubileja od upisa Prirodnog i kulturnog područja Kotora na UNESKO listu, predočili su urbanističke, ekonomske, sociološke, kulturološke i demografske promjene koje su se desile od 1979. do danas i upozorili na potrebu očuvanja univerzalnih vrijednosti Boke Kotorske, koje su sada ugrožene zbog nekontrolisane izgradnje. S obzirom na zabune oko toga šta je zaštićeno, Milica Nikolić, generalna sekretarka Nacionalne komisije za UNESKO, podsjeća da to nije samo Stari grad, već, cijelo područje „Od Veriga do Veriga“. Zemljotres je bio povod da se ovo područje upiše na Listu svjetske baštine, ali u isto vrijeme je upisano i na Listu svjetske baštine u opasnosti, na kojoj je ostalo do 2003. godine, kada su procijenili da su posljedice zemljotresa sanirane. Međutim, javile su se druge „opasnosti“, koje su zadesile mnoge gradove na Mediteranu, pogotovo one koji su na kruzing destinacijama. Nagli turistički pritisak i nekontrolisana urbanizacija posljedica su nedostatka državnog monitoringa na području Kotora, upozorava Nikolić. Arhitekta Vlasta Mandić je u okviru preduzeća „Obnova“ učestvovala u izradi tehničke dokumentacije za izradu urbanističkog projekta koji je trebalo da bude osnova za rekonstrukciju Kotora. Projekat koji je sadržao arhitektonske, konzervatorske, ekonomske, sociološke, geografske, prave i ostale analize, odobrila je jugoslovenska komisija, a zatim i Komisija UNESKO-a. Umjesto da danas bude predstavljen kao dio istorijskog nasljeđa, taj fantastični prikaz grada sada leži u nekom depou. Mandićeva je pokrenula snimanje filma o razrušenom Kotoru, koji je 1983. godine režirao Zdravko Velimirović.
– Nismo bili sposobni da cijelo ovo vrijeme napravimo strategiju razvoja Kotora, Staroga grada i Opštine. Kruzeri su nam donijeli strategiju razvoja turizma, pa sada imamo 200 suvenirnica i poslovnih prostora u Starom gradu, stanovnici odlaze, što je katastrofa, vodi ka smrti grada, kazala je Mandić.
Pretjerana izgrađenost stambenih prostora bez pratećih sadržaja dovela je do uništenja niznog tipa naselja, rijetka karakteristika ovog područja, te je UNESKO sugerisao momentalnu zabranu gradnje u naseljima Muo, Prčanj, Stoliv, Kostanjica i Morinj, kao i mosta na Verigama, istakao je dr Milenko Pasinović i objasnio da to podrazumijeva obavezu očuvanja postojećeg stanja uz intervenciju na njegovom estetskom i ambijentalnom prilagođavanju objektima koji su ovo područje uvrstili u Svjetsku kulturnu baštinu. Podsjetio je na odluke Komiteta za Svjetsku baštinu 2017. godine, kojima su postavljene nove granice zaštićenog područja, pa je njime zahvaćeno kopno površine devet hiljada i 500 hektara i morski prostor od dvije hiljade i 500 hektara, i istakao da bi gubitak statusa zaštićenog područja bio ne samo dokaz o nedovoljnoj angažovanosti države da se brine o sopstvenoj kulturnoj baštini, već bi to bio gubitak interesovanja za jednu od najpopularnijih kruzing destinacija na Jadranu. Ističući načelni stav struke da se u zaštićenom području ništa ne gradi dok se prethodno ne istraži, arheolog Vilma Kovačević, učesnica obnove Kotora, potsjetila na otkrića „rotonde“, temelja ranohrišćanske crkve u Crkvi Sv. Marije Koleđate i u Crkvi Sv. Jakova u bašti hotela „Vardar“, ostatke zida Crkve Sv. Nikole Mornara (sjeverni zid kafića „Ćezare“), arheološke slojeve crkava Sv. Ane i Sv. Mihaila, fragmenate 11 monumentalnih grbova mletačke vlastele otkrivene ispod pločnika kod kafane „Dojmi“, kulturno blago na Carinama u Risnu...
Slikarka-konzervatorka Jasminka Grgurević je u svom izlaganju „Zaštita kulturne baštine Kotora od zemljotresa do danas“ govorila o otkrićima u oblasti freskoslikarstva nakon zemljotresa. Na brojnim primjerima predočila je stav struke da se vrijedno zidno slikarstvo prezentuje „in citu“, uz konzervaciju korišćenjem suvog i prozračnog pijeska sa lokalnog majdana. O svom učešću u obnovi Crkve Sv. Pavla govorio je arhitekta prof. Aleksandar Radojević, autor postavke crteža-zapisa „Osluškivanje zidova koji govore“, a arhivistkinja Snežana Pejović upozorila je na potrebu prevencije u zaštiti kulturnih dobara u slučaju zemljotresa. Mr Marija Mihaliček, istoričarka umjetnosti, govorila je o revalorizaciji Palate Bujović, Muzeja grada Perasta, dok je prof.dr Ilija Lalošević izložio svoj „Istorijat zaštite Područja Kotora 1979-2019“. Medijatorka programa bila je Jasna Jeknić Stijović.
M.D.Popović